Pijanino u blatu
Proteklo je vec mnogo godina od kako su otišli iz Beograda. Ni onog grada, ni one Juge, ni onog druzenja više nema. Raselili su se, promenili ili nestali... Po Belom Svetu traze Sveti Gral ali ko zna da li ce mu se ikad više primaci. U Belom Gradu, mozda, bili su mu najblize... Svih ovih godina stalno se u svesti (ili potsvesti) preispituju - zašto smo otišli? Da li je trebalo? Da li nam je sada, tamo, ovde, negde, nigde, bolje, ili gore, isto? Da li njihovu decu tamo ceka svetlija buducnost? I šta uopšte znaci: svetlija buducnost? Svetlana, Petar, Mirjana, Bane, Grejs, Mita... naše komšije, rodjaci, mi sami... sredovecni Beogradjani u vrtlogu emocija, razocarenja, izneverenih nada i ratnog sukoba otiskuju se u prvih pet burnih, devedestih godina u Beli Svet. Neko u potrazi za znanjem, drugi za ljubavlju, uspehom, novcem ili spokojem. Nasilno presadjeni, pokušavaju da uhvate novi koren. Njihovu generaciju sustizu besmi slena, nasilna smrt, neizleciva nostalgija, slepa nacionalisticka mrznja, glamurozna vencanja, romanticne uspomene na Adu, Mljet, Bjelašnicu... »Pianino u blatu« je njihov zal' za domovinom koju su im nepovratno oteli, njihovo snalazenje kroz zamke "divljeg" Zapada i plac za besmi sleno izgubljenim najdrazima; njihovo nostalgicno razocarenje nad pianinom u omiljenom beogradskom kaficu koji lezi zaboravljen u Savskom mulju. Uz njih, autenticni glavni junaci Beogradske politicke scene, pozicije i opozicije, devedesetih.
Izdavaci: "Prometej" iz Novog Sada i Knjizara "Mi" iz Beca, 1997
Klikni ovde da procitas kratak izvod iz romana.